Iz prijašnjih postova o mojoj majci mogli ste zaključiti da su njoj nevjerojatne stvari način života. Ona se sa svakim udahom pripremi a sa svakim izdahom promjeni zakone vjerojatnosti u svojoj okolini :)
Sad ću vam ispričati kako je uspjela događaj za koji je vjerojatnost 1:32768 svesti na događaj za čije je izvršenje vjerojatnost skoro 100%! To mogu samo najveći Magovi svijeta...i moja majka!
Evo kako je to bilo:
Jednog dana sjedim sa tatom, razgovaramo, kad li odjednom čujemo kako netko gura ključ u bravu od stana. Čuo se zatim zvuk pokušavanja otključavanja vrata, neuspjevanja istog te vađenja ključa.
"To je mama - ona uvijek, baš uvijek gurne krivi ključ! Nije mi jasno kako." - reče stari.
"Ma daj, pa ne može uvijek gurnuti krivi ključ!"
"Ona može!" reče moj stari uz teški uzdah.
Mislim si ja - imamo dva ključa, jedan otključava ulaz u zgradu, drugi ulaz u stan, mama sa sobom nosi samo ta dva ključa - vjerojatnost je onda fifti fifti, stari pretjeruje!
Kasnije popodne, prolazim kraj vrata od stana kad kad li odjednom čujem kako netko gura ključ u bravu od stana. Čuo se zatim zvuk pokušavanja otključavanja vrata, neuspjevanja istog te vađenja ključa!
"To je dvaput zaredom - vjerojatnost 25%!" pomislim sav sretan što ću slijedeći put pobiti teoriju svog starog!
Sutradan u jutro majka u dućanu...čekam je napeto...odjednom čujem kako netko gura ključ u bravu od stana. Čuo se zatim zvuk pokušavanja otključavanja vrata, neuspjevanja istog te vađenja ključa!
"Dvanaest i pol posto!" mislim si...na čelu su mi se pojavile graške znoja!
Postao sam lovac...točnije vrebač - samo sam čekao trenutak kad će majka izaći i tad bih namjestio stolicu blizu vrata i čekao plijen.
"Šest cijelih dvadesetpet posto"
"Tri cijela stodvadesetpet"
"Jedno cijelo pedesetšest!" sad sam već zbilja postao zabrinut...
"Cirka nul cijelih osam" pomislio sam svijestan da tako više ne može...uskoro će mi trebati kalkulator! Dosjetio sam se što ću slijedeći put...
"Jedan naprama dvjestopedesetšest" mudar sam ja...počeo sam se ozbiljno pitati da li za moju majku vrijede zakoni svemira...
Dva dana kasnije, totalno isctrpljen izvadio sam ceduljicu iz džepa i uzeo olovku sa stola.
Drhtavom rukom prekrižio sam broj 16384 i umjesto njega vijugavim rukopisom upisao broj 32768.
"1:32768 jedan prema tridvasedamšestosam ooo jedan naprama tridesetdvijetisućesedamstošezdesetosam" pjevušio sam luđački u svojoj glavi...moj je unezvjereni pogled lutao okolo napreskokce šibajuć po svim kutevima sobe...osjećao sam tutnjavu u glavi, znao sam da je slom blizu - ovo je bila prevelika zagonetka za mene!
Osjećao sam da bih brojku 65536 vrlo teško primio i odlučio sam poduzeti drastičan korak:
"Mama, mogu li ja s tobom slijedeći put u dućan!" upitao sam!
Majka me pogledala moj_je_sin_poludio pogledom, problijedila je i samo je procijedila kroz bezkrvne usne: "Jasno da možeš!"
Dok smo hodali prema dućanu nisam je puštao iz vida...budno sam motrio svaki njen pokret!
U dućanu smo se na trenutak razdvojili ali osjećaj mi je govorio da uzrok krivog guranja ključa ne leži u rasporedu biranja namirnica za kupnju. Pravo promatranje počelo je kad smo krenuli doma.
Mudro sam sve vrećice preuzeo na sebe...sad smijem mrvu zaostajati za majkom i neće biti sumnjivo što ja ne otključavam vrata - pune su mi ruke!
Vrlo pažljivo gledao sam što majka radi. Spretnim znalačkim pokretom odabrala je ključ od ulaza u zgradu i otključala zgradu. Ušao sam u predvorje zgrade ne skidajuć oka s nje. Ušli smo u lift, gledao sam što ona radi i odjednom sam se počeo smijati ko luđak!
Majka je ključ kojim je otključala zgradu i dalje držala u ruci!!!
Prišli smo vratima od stana i majka je u vrata gurnula taj ključ!
Čulo se guranje ključa u bravu, pa zvuk pokušavanja otključavanja vrata, neuspjevanja istog te vađenja ključa!
Drugi pokušaj otključavanja joj je uspio...baš kao i uvijek.
Potpuno oslobođen dao sam mami pusu u čelo i ušao u stan...bio sam i malo ljut na sebe - nikako mi nije bilo jasno kako se nisam prije sjetio jedinog mogućeg rješenja...
:D
|
