Nedavno sam napisao mali osvrt na ljutnju pa znam da se nećete ljutiti ako sa polugolih tema danas skrenem u psiho vode i kratko progovorim o savjesti, tom našem demonu koji ćemo ovdje zvati osjećajem krivnje! :-)
Pišem o tome iz jednostavnog razloga - u tekstu koji sam pisao do malo prije spomenuo sam 'osjećaj krivice' i odjednom skužio da je velika vjerojatnost da me puno ljudi pogrešno shvati. Spremio sam taj tekst na hard za neka bolja vremena i počeo pisati ovaj.
Nakon ovog teksta se više nikada nećete osjećati krivi, naprotiv, bit ćete krivi!
Sretno! :))
Dakle, ovako: osjećaj krivnje je loš!
Loš je zato što nam je neugodan i jer nas smeta da djelujemo i napredujemo.
Čim nas muči savjest to znači da nešto nismo raščistili sa činom zbog kojeg nas krivnja proganja!
Imamo dva načina da se riješimo savjesti - načine ću nazvati Dobar i Loš!
Loš način:
Potiskivanje je stvarno loš način!
Učinili smo nešto grozno i svaki put kad ugledamo nešto što nas podsjeti na taj užasan čin nešto u našem mozgu zaurla a mi snažnim pritiskom naših misli potisnemo demone u našoj glavi duboko - sve dok ih nešto drugo opet ne probudi!
Zbilja vjerujem da ne moram objašnjavati zašto je ovaj način loš - ne znam tko bi htio hodati svijetom sa demonima koji mu čuče u nekom zabitom kutku uma!
Dobar način:
Raščistiti sa demonima! Krenuti u snažnu bitku protiv vlastitog osjećaja krivice, pobijediti ga, odstraniti iz glave te zaboraviti da je ikad postojao! To nije tako teško kako izgleda - sad ću vam objasniti što vam je činiti...
Dakle, želite li pobijediti osjećaj krivice morate priznati krivnju!!
Nema više izmotavanja! Budite brutalno realni i iskreni prema sebi! Razorite se u najmanje komadiće!
Na primjer: skrivite prometnu nesreću. Opako vas gledaju, prošli ste kroz crveno, ima ozlijeđenih...
Izlazite iz karamboliranog auta...kažete sebi "Crveno je trajalo pola sekunde, budala koja me je nabila krenula je na naznaku žutog inače bih prošao...on je kriv iako mi to na sudu neće priznati! Kad ga se dočepam!"
Kasnije saznate da je neki ozlijeđeni umro...odjednom se nešto dogodi - neki crvić vam ne da mira, u glavi vam glasić govori da "sam bar"..."što ako"..."da bar kreten nije tako rano krenuo"...
Taj glasić u glavi zovemo savješću ili osjećajem krivnje!
Najgore je pomisliti ovo: "Onaj što je brzo krenuo je više kriv od mene!...Nije mi jasno...kako je čovjek umro, pa izgledao je dobro kad su ga nosili! Bože, imat ću ga cijeli život na duši!!"
Umjesto toga dolazi spasonosni lijek:
"Učinio sam to! Jebiga, jesam! Prošao sam kroz crveno jer sam prekasno ustao i žurio da stignem na posao!"
Onda dodatak:
"U govnima sam do grla - za ovo se ide u zatvor! Čovjek je umro - umro je jer sam pogriješio!"
A onda ono najvažnije:
"Što mi je učiniti da popravim štetu i da mi se to više ne desi!"
Pa zaključite:
"Žao mi je što je umro...tužan sam ali tu se više ništa ne može. Moram provjeriti ima li djecu, treba li njegovoj obitelji financijska pomoć oko ukopa, moram im nekako dati do znanja da mi je zaista žao i da ću im učiniti sve što mogu!
Trebam i dobrog odvjetnika - najboljeg!
Kad ova noćna mora prođe dajem si riječ da ću svagdje kretat na vrijeme te da više nikad ali nikad neću proći ni kroz žuto, a kamo li kroz crveno!!!"
Ovakav način razmišljanja je efikasan ali nije bezosjećajan, vaši osjećaji su itekako prisutni u vama, ali ste ih sad svijesni, priznate ih samima sebi i ne stvaraju konfuziju te samo prođu kroz vas bez posljedica!
Morate znati da nije vaša dužnost da imate osjećaj krivice nakon što uradite nešto loše! Znam da smo odgojeni tako da nas već za prolivenu kavu treba peći savjest ali molim vas riješite se toga!
Vaša dužnost je da si priznete krivnju, učinite sve što možete da popravite štetu i da analizom događaja naučite nešto kako se to loše što ste napravili ne bi ponovilo!
Nakon što učinite sve što je u vašoj moći samo si recite: "Pogriješio sam, napravio sam sve što sam mogao da popravim štetu i sad su stvari takve kakve su! Da se to ne ponovi slijedeći put u sličnoj situaciji napravit ću to, to i to."
I to je sve!
Ovo gore opisano zaista djeluje, čak i kad vam se nemio događaj ponovi!
Ponekad nije dovoljno reći si samo jednom što ubuduće treba raditi - važno je da i tada, kad se ponovi, budete iskreni prema sebi i opet si kažete što je stvarni uzrok ponavljanja lošeg događaja.
I kako da uklonite taj uzrok!
A sad, čiste savjesti idemo se dalje zabavljati na blogu...do slijedećeg mog osvrta koji će se baviti izazivanjem osjećaja krivnje u drugim ljudima! Pozdravljam vas, uživajte!
:)
|
