Srce anđela
Kada kiša počne padati
Ti ćeš duga na nebu biti
Bosa ćeš koračati
Po stazama mojih misli.
I kada kiša počne padati
Ja ću se od tebe skriti
Jer znam da licu mom nećeš podariti
Toplinu svojih niti.
Ipak oko suza tvojih ću
Ruke svoje oviti
I meko, i nježno ću ih
Sa usnama svojim spojiti.
Svoju čežnju ću okriviti
Tvoju opojnost osuditi
Ali očaran tobom, anđele,
Vječno ću biti!
I kada kiša prestane da pada
Udahnut ću taj tvoj miris što me vreba
I potražit ću tvoje srce, anđele,
I to onda kada duge više nema.
|