U skoro prepunom autobusu vozila se djevojčica, maleno nježno biće od kojih osam godina. Sjedila je do majke a ruka joj je bila u vodoravnom položaju ispred grudiju, dok joj je dlan slobodno visio prema dolje.
Lice joj je bilo jako zgrčeno na jednu stranu - bilo je očito da je preživjela neku paralizu ili pak da ima neki teški defekt još od rođenja.
Djevojčica se malo nagnula prema majci i nešto joj je izgovorila. Iz zgrčenih usana nije izašao apsolutno nikakav smisleni zvuk, ono što je ona izgovorila zvučalo je kao umjetno sklepana hrpa suglasnika.
Majka odgovori: "Da, baš je gužva".
Na to će malena opet nešto totalno nerazumljivo - zvučalo je (bez pretjerivanja) kao "gvljskak gljbab"!
Majka odgovori: "Ne znam hoće li kasnije biti gužva!".
Upita tada majka:"Da li je takva gužva i kad se s tatom voziš u autu?"
Curica kaže: "ak!"
Tad curica opet nešto zapita. Mama joj veli da je ne razumije. Curica ponovo pita a mama kaže:
"Nisam te razumjela - reci mi to na drugi način!"
Curica progovori a majka na to veli:"Ne znam da li ona ide u peti razred!"
Upita majka curicu: "A kako se zove njezina uciteljica?"
Curica veli:"gljgbam"
Majka kaže:"Nisam sigurna da joj je ona učiteljica!" i pogladi djevojčicu po glavi.
Putnici u autobusu bili su ganuti.
Bilo je divno gledati njih dvije i njihov zajednički jezik!
Život je bajka i kad je težak...
|